Nekoliko misli o pandemiji

Disclaimer: s obzirom da me rastužuje ova tema, stavit ću u post nekoliko proljetnih fotki koje sam slikala na Jarunu. Nisu tematski povezane uz post ali me razvedre, nadam se da će i tebe 🙂

Nadam se da će ovo iskustvo izvući više dobra iz nas samih nego zla. Čitala sam neki dan članak iz New Yorkera o tome kako je ova epidemija neprirodna.

Kako ljudi u kriznim situacijama kao što su elementarne nepogode, rat ili krize imaju želju skupiti se. Imaju poriv zagrliti, pomoći, prići i obrisati drugoj osobi suze i staviti njenu glavu na svoje rame. Kada ih napada nešto vidljivo i vanjsko, ljudi se žele stisnuti jedni uz druge kako bi se zajedno lakše obranili.

S ovom katastrofom je slučaj takav da ne možemo to napraviti. Ne možemo se skupiti i pomoći jedni drugima na taj fizički blizak način, jer upravo to je ono što nam šteti. Koliko god to bilo čudno i zastrašujuće, moramo se udaljiti, pospremiti u svoje kuće, pomagati kako možemo, vjerovati u bolje sutra i čekati da prođe.

Ako si pogledala vani ovih dana, vjerojatno si, kao i ja, ostala iznenađena koliko je vani lijepo vrijeme. Kako je došlo proljeće, sve se zazelenilo opet i svuda je hrpa pupoljaka. Kao da priroda ne zna da smo svi mi preplašeni i da se događa nešto zastrašujuće. Kada bi svoje postupke temeljila na onome kako svijet izgleda vani, bila bi poprilično bezbrižna. Zato se nadam da čitaš vijesti, da si informirana i da provjeravaš reddit i trudiš se shvatiti svakodnevnicu naših susjeda preko Jadrana (subreddit r/Italy, povremeno imaju postove na engleskom).

Nadam se da su svi završili sa idejama kako je ovo “obična gripa“, kako se “širi panika bezveze”, kako “ionako od ovog umiru samo stariji i bolesni” i generalnim prebacivanjem odgovornosti i straha na nekog drugog. Stariji i bolesni su tvoja baka, moj djed, nečija mama ili tata koja ima dijabetes ili rak ili neke zdravstvene probleme s kojima se nosi.

To su ljudi koji ne spadaju u kategoriju “starijih i bolesnih”, imaju svoja imena, živote, ljude koje vole i koji njih vole, svoje snove i ideje.

Prenošenje virusa na njih im smanjuje šansu da uživaju u životu koji imaju. Time što odlučiš ostati doma ne pomažeš samo sebi, nego i prekidaš lanac kojim se virus može prenijeti do ranjivih osoba. Nije vrijeme da gledamo samo svoju dobrobit i zaboravljamo društvenu odgovornost. Vrijeme je za ostati doma, čitati knjige, pjevati ili pljeskati s balkona i pružiti (virtualnu) potporu ljudima koji ju trebaju.

Nikada nije bilo tako lako pomoći: samo trebaš ostati doma.

Vrijeme je da zaboraviš na jutarnju ili popodnevnu kavu u prekrcanom kafiću na špici. Vrijeme je da si napraviš kavu i u termosici ju poneseš negdje u prirodu gdje nema ljudi oko tebe. Vrijeme je da vježbaš doma, da nađeš nove hobije, da se povežeš sa svojim ukućanima, da se ušuškaš gledati najdražu seriju i da vjeruješ u bolje dane. Vrijeme je da pomogneš ljudima koji su nemoćni.

Nikada nije bilo tako lako pomoći: doslovno možeš prošetati nečijeg psa ili skočiti u trgovinu kupiti potrepštine za bakicu iz zgrade.

Nadam se da ćemo svi zajedno pokazati veliku solidarnost, dobrotu i razumijevanje. Nadam se da neće više biti ljudi koji poližu stup u autobusu (??? zašto bi to itko IKAD radio), ljudi koji se sebično ljute oko otkazivanja nekih njima važnih događaja, ljudi koji se trude pronaći rupe u pravilima i biti smiješni onda kada nije vrijeme za to.

Vjeruj da će biti bolje, u redu je bojati se, nije u redu paničariti, poželjno je nazvati svoje ljude, reći im da misliš na njih i da nisu sami. Svi smo u ovome zajedno.

Stvari koje možeš učiniti kako bi pomogla:

  • ponuditi starijim i rizičnim osobama da im doneseš hranu iz trgovine ili lijekove
  • širi informacije i znanje među ljudima koji nemaju pristup internetu (naše bake i djedovi možda)
  • peri ruke
  • ostani doma ako možeš
  • nemoj paničariti
  • javi se ljudima i budi podrška ako su usamljeni, makar preko telefona
  • nemoj ići u kafiće i restorane (koliko god da ih volimo)
  • nemoj putovati
  • nemoj ići u bolnicu ako sumnjaš da si zaražena
  • prati vijesti i savjete

Stvari koje možeš učiniti da ti ne bude dosadno doma:

  • igrati društvene igre i karte
  • čitati knjige
  • gledati filmove i serije
  • slušati podcast (ovdje imaš moj blog post o tome)
  • učiti neku novu vještinu
  • riješiti se viška stvari koje imaš u stanu (znam da ih imaš!)
  • sanjariti o putovanjima i spremati inspiraciju za neka sretnija vremena
  • proljetno čišćenje
  • isprobavanje novih recepata (deserti, ručkovi, svašta)
  • započeti blog/youtube kanal/instagram ili nešto što tebe veseli
  • gledati You Tube (ja najviše volim njezin kanal)
  • razmisliti o sebi i vidjeti što želiš promijeniti u svom životu
  • … koje su tvoje ideje?

Javite mi kako se vi snalazite, što radite i što mislite. Čujemo se sljedeći ponedjeljak i nadam se da će dotad biti (barem malo) bolje.

Processing…
Success! You're on the list.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s